HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA – SINA MARIJE DJEVICE! ŽALOSNE GOSPE! MIR VAM I DOBRO!
Blagoslovljen i radostan početak novoga dana. Utorak je i slavimo spomen Blažene Djevice Marije – Žalosne Gospe – Mater Dolorosa. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, svježe i vedro, ali su dani još uvijek topli, vrući. Ovdje ne prestaje teći rijeka hodočasnika, pa i sinoć je bilo više od stotinu svećenika u koncelebraciji, na večernjoj svetoj Misi. To je svakodnevno čudo u Međugorju – svećenici koji dolaze, mnogo je onih koji su ovdje prvi put. Žele iskusiti milost na izvoru, na biotopu života, na Brdu ukazanja i na Križevcu.
Prekjučer smo slavili svetu Misu gore na Križevcu, s tisućama hodočasnika i četrdesetak svećenika, a kako vidimo – rijeka hodočasnika i dalje se povećava. A tek listopad, Marijin mjesec, kad budu dolazili hodočasnici iz svih hrvatskih krajeva i pokrajina. Sve je to dokaz da čovjek ne može živjeti od ‘ića i pića’, da mu treba i duhovna hrana. Ne može se živjeti ni od digitalnih uređaja ni strojeva, treba mu Nebo, nadnarav, ono što je iza, što je temelj cijele stvarnosti. A to je Bog. I kako je rekao jedan veliki umni čovjek prošloga stoljeća, čovjeka poznaje samo onaj tko poznaje i tko spoznaje Boga. Bez spoznaje Boga nema ni spoznaje čovjeka.
Izmolimo svoje uobičajene jutarnje molitve uz jutarnju tjelesnu higijenu. Uvijek iznova se iznenadim u ispovjedaonici pozitivnim reakcijama na ove jutarnje objave na Viberu i WhatsAppu. A to je već punih osam (8!) godina, iz dana u dan. I reakcije su redovito veoma pozitivne. Pa hvala Bogu. Želja mi je da svatko od nas izgradi grad u sebi, vjeru u sebi, da vjeruje svojom vjerom, a ne vjerom bake ili majke. One su svoje odradile dok su nam usadile temelje vjere, a na nama je produbiti vjeru, novim spoznajama, čitanjem Božje riječi, Svetoga pisma, pa sakramentima, svetom Misom, duhovnim štivom, molitvom Božanskoga časoslova itd. Pavao je na kraju mogao rezimirati svoj život: Znam komu sam povjerovao! Tako bismo trebali zaključiti svoj život i mi te s čvrstom vjerom u Gospodina stupiti pred njega s dobrim djelima ljubavi.
Pobožnost Žalosnoj Gospi i Šimunovo proročanstvo
Slavimo, kako rekoh – Mater Dolorosa, Žalosnu Gospu, čiju su svetkovinu uveli redovnici serviti u 13. stoljeću. Mi slavimo kao franjevci i Sedam radosti Blažene Djevice Marije, krajem kolovoza. A to su: 1. anđeoski navještaj; 2. pohod svetoj Elizabeti; 3. rođenje u Betlehemu; 4. Prikazanje u Hramu; 5. pohod Kraljeva s Istoka; 6. ukazanje Gospodinovo nakon uskrsnuća Majci Mariji i 7. Marijina proslava u Nebu. Uz to slavimo danas i Sedam žalosti. Crkva posvećuje mjesec rujan Gospi Žalosnoj, poznatoj i kao Mater Dolorosa (Majka Žalosna).
Ova pobožnost podsjeća na duhovno mučeništvo Blažene Djevice Marije u snazi njezina savršenog sjedinjenja s Mukom Kristovom. To je bila njezina uloga u povijesti spasenja i ono što je zaslužilo njezino mjesto duhovne Majke svih kršćana. To je simbolizirano jednim mačem, ili sedam mačeva, koji probijaju Marijino patničko srce, kako je pretkazano u Šimunovu proročanstvu. Isusov otac i majka bili su zadivljeni onim što se o njemu govorilo; a Šimun ih je blagoslovio i rekao Mariji, njegovoj majci: “Evo, ovaj je određen za propast i uzdignuće mnogih u Izraelu i za znak komu će se proturječiti; i tebi samoj mač će probosti dušu i srce da se razotkriju misli mnogih srca.” (Luka 2:33-35).
Tradicionalno Crkva razmišlja o „Sedam žalosti“ naše Blažene Majke: 1. proročanstvo Šimunovo kako će joj mač boli probosti srce; 2. bijeg Svete Obitelji u Egipat; 3. gubitak Djeteta Isusa na tri dana u Jeruzalemu; 4. susret Marije i Isusa dok je nosio križ na njegovu Križnom putu; 5. Isusovo raspeće i smrt; 6. Isusovo sveto tijelo skinuto s križa i položeno u njezino krilo – Mater Pieta; i 7. Isusov pokop. Dok je Marija stajala podno križa, dok je njezin Sin tako bolno i u strašnim mukama umirao, Njegova bol postala je njezina bol, Njegova smrt njezina smrt. I kada je koplje probolo Njegovo srce, mač je probio njezino srce. Ona koja je pretrpjela Sinovu smrt sada obilno sudjeluje u njegovoj božanskoj ljubavi i radosti. Marija nas poziva da stanemo uz nju podno križa. Mi koji dijelimo njezinu tugu i žalost, jednog ćemo dana sudjelovati i u njezinoj radosti.
Marijino suosjećanje podno križa i tajna Bezgrješnog Srca
Nije liturgijska slučajnost da dan nakon što slavimo blagdan Uzvišenja Svetog Križa, častimo Gospu Žalosnu. Ta bliska liturgijska veza ističe neraskidivu zajednicu između Kristove muke i supatnje Njegove Majke. Uz Isusov križ stajala je Njegova majka (Iv 19,25), govori nam Evanđelje. Stajala je, čvrsta i nepokolebljiva. Njezin Sin je umirao, a ona je stajala uz križ, nepokolebljivo se prinoseći u žrtvi, pomažući u spasenju ljudskog roda kao Suotkupiteljica, sudjelujući na intiman i puni način u Muci Isusa Krista. Bila je mučenica u svom srcu. Na taj nam je način Mater Dolorosa dala primjer čvrstoće, postojanosti, pokornosti i herojske hrabrosti.
Današnje nam bogoslužje nudi dvije mogućnosti, dva izbora iz evanđeoskih čitanja. Susret sa starcem i prorokom Šimunom u Hramu, a drugo je s podnožja Isusova križa: „Uz Isusov križ stajale su njegova majka i sestra njegove majke, Marija Kleopina, i Marija Magdalena“ (Iv 19,25). U oba odlomka pozvani smo da pobožno i predano promatramo preobilnu ljubav koja se nalazi u Bezgrješnom Srcu Blažene Majke. Iako je doživjela bezbrojne trenutke duboke radosti, danas razmatramo svetu žalost koju je podnijela prateći svog božanskog Sina. Od prvog trenutka njezina Bezgrješnog Začeća, srce Blažene Majke bilo je puno milosti. Bila je sačuvana od ljage istočnog grijeha i ostala je bezgrješna tijekom cijelog života slobodno se pokoravajući svakom poticaju Duha Svetoga koji ju je osjenio i po kome je začela Isusa Krista.
Zbog toga je njezino Bezgrješno Srce jedinstveno – nijedno drugo majčinsko srce nikada nije tako čisto ljubilo i nijedno drugo srce nikada nije tako duboko patilo. Lako je zamisliti da bi čista ljubav oslobodila dušu od patnje. Ali sve što trebamo učiniti jest pogledati Sina Božjega da bismo znali da to nije tako. Patnja, tuga i savršenstvo ljubavi nisu suprotstavljeni; oni su savršeno ujedinjeni u svakoj svetoj duši suobličenoj Kristu, kao što je to prikazano u njegovoj Majci.
Pouka Žalosnog Srca i poziv na kršćansku sućut
Kad promatramo Uzvišenje Križa, vidimo Isusa razapeta – gola, ponižena i u smrtnoj agoniji. Pa ipak, ta patnja nije imala moć nad njim. On ju je pobijedio prigrlivši je, podnijevši je i pretvorivši je u sam temelj Božjeg Milosrđa. Upravo na križu! U križu je spas i pomirenje naše! Slično tome, dok je Majka Božja stajala pod Križem svoga Sina i gledala Ga u Njegovoj smrtnoj agoniji, njezino je srce probo mač koji je Simeon pretkazao i predvidio na dan Isusova Prikazanja u Hramu.
U tom su se trenutku tuga i ljubav spojile. Kako bi se mogla drugačije osjećati? Da nije tako duboko voljela svog Sina, ne bi tako duboko patila. Upravo zato što je njezina ljubav bila tako čista, njezina je i tuga i žalost bila tako velika. Mnogo možemo naučiti od Žalosnog Srca Bezgrješne Djevice Marije. Od nje učimo da nas ljubav osposobljava da patimo s drugima. To je bit riječi suosjećanje – osjećati i patiti s drugima. Kada svjedočimo grijesima drugih – za koje je Krist patio – ili kada sami doživimo odbijanje, izdaju ili nepravdu, suočavamo se s izborom.
Možemo se okrenuti prema unutra u gorčini i samosažaljenju ili možemo slijediti Blaženu Majku i odabrati svetu sućut, empatiju, suosjećanje, ljubeći čak i usred boli, odbijanja i zlostavljanja. Zašto je naša Blažena Majka odabrala ovu svetu žalost, ovo ljubazno suosjećanje? Jer ljubav izražena na ovaj način vraća grješnike Bogu. Njezino suosjećanje, ujedinjeno s Kristovim, postalo je tihi, ali snažan poziv svim dušama da se obrate, da vjeruju i da budu spašene. Jedno znamo: patila je u mjeri u kojoj je voljela Isusa: mjera njezine patnje bila je mjera njezine ljubavi. Kao što nikada ne možemo zamisliti koliko je velika bila ljubav Blažene Djevice prema svom Sinu, tako nikada ne možemo zamisliti neizmjernost boli koja je mučila njezino najnježnije srce.
Ispunilo se proročanstvo svetog Šimuna: Mač će probosti i tvoju dušu (Lk 2,35). Ljudski život na zemlji je vječna borba i križ. Pristupimo, dakle, patničkom srcu Majke Žalosne, i ona će nas naučiti znanosti savršenog usklađivanja s Božjom voljom u našim nevoljama; uvest će nas u otajstvo Križa Gospodnjeg, jedine istinske utjehe i radosti duše. Dolje imate od svetoga Bernarda, marijanskog mistika i crkvenog naučitelja, odlomak iz jedne njegove homilije! Pročitajte!
Povijest Kristova Križa: Kako je carica Helena pronašla najvažniju relikviju kršćanstva
