U Kastvu se ovih mjeseci uređuje interpretacijski centar posvećen Ivanu i Vincentu iz Kastva, dvojici slikara čije je djelo prije više od pola tisućljeća obilježilo umjetnost cijele Istre. Centar, čije se dovršenje očekuje do kraja godine, dio je projekta Terra Gothica Incognita, a njegov cilj je, kako je istaknuo zamjenik gradonačelnika Kastva Dean Jurčić, na simboličan način vratiti ove vrhunske freskoslikare u njihov rodni grad.
Projekt se provodi u partnerstvu s Gradom Koprom, Pokrajinskim muzejom Kopar, Povijesnim i pomorskim muzejom Istre, Udrugom hrvatskih putničkih agencija i Regionalnim razvojnim centrom Kopar.
Upravo se u tom kontekstu uklapa i nedavno predstavljanje monografije “Kastavska slikarska škola”, održano u Kući fresaka u Draguću – prostoru koji sam po sebi svjedoči o bogatstvu istarskog zidnog slikarstva.
Bistrovićev znanstveni rad kao temelj knjige
Autor monografije, dr. sc. Željko Bistrović, godinama se bavi proučavanjem kastavskih slikara, a tema mu je bila i predmet doktorskog rada obranjenog 2017. na Zadarskom sveučilištu. Upravo je taj znanstveni rad poslužio kao temelj knjige, no za potrebe monografije tekst je dodatno prerađen, mjestimično pojašnjen ili sažet, a obogaćen je i novim spoznajama koje Bistrović ovdje iznosi po prvi put – uključujući do sada nepoznate zidne slike u crkvi sv. Bartolomeja u Roču te u kapeli sv. Antuna nedaleko Kastva.
Bistrovićev pristup posebno ističe recenzent knjige, umirovljeni izvanredni profesor Ivan Matejčić, naglašavajući da je autor spomenike shvaćao kao predmet trajnog istraživanja, a ne tek administriranja – stav koji je zastupao i prije nego što ga je struka formalno uključila u poslove zaštite baštine.
Bistrović u knjizi rekonstruira cjelokupan opus dviju kastavskih radionica, rasvjetljava utjecaje starijih majstora te dokazuje izravne poveznice s onodobnim grafičkim predlošcima iz današnje Njemačke i Nizozemske. Sam autor ističe kako korpus djela Vincenta i Ivana iz Kastva te njihovih suradnika obuhvaća oko trinaest lokaliteta, od kojih su neki sačuvani samo djelomično, te dodaje da dosad nitko nije sustavno istražio njihov međusobni radni odnos.
Zašto je istarsko zidno slikarstvo toliko važno
Prema riječima Matejčića, u srednjem vijeku je zidno slikarstvo, uz arhitekturu, bilo dominantan vizualni medij – svojevrsni “masovni medij” tog doba. Istra se po broju sačuvanih fresaka izdvaja i u europskim razmjerima: samo je istarska biskupija evidentirala oko 350 crkava i kapela, a uz ruševine, arheološke nalaze i pisana svjedočanstva taj broj raste na više od 400 lokaliteta.
Rezultat višegodišnje suradnje
Monografija je nastala kroz suradnju urednica Sunčice Mustač i Katarine Marić, uz fotografije Ive Puniša, Jovana Kliske i Renca Kosinožića te ikonografske nacrte Ivana Matejčića. Vizualni identitet potpisuje dizajner Rajko Ban.
U istraživanju lokaliteta sudjelovali su konzervatori i restauratori iz Hrvatske, Slovenije i Italije, čime knjiga dobiva izraženu međunarodnu dimenziju. Izdanje je financirano sredstvima EU-a kroz program INTERREG Slovenija-Hrvatska, uz podršku Istarske županije, a izdavač je Povijesni i pomorski muzej Istre.
Na predstavljanju u Draguću sudjelovali su i predstavnici lokalnih i regionalnih institucija, među njima direktor PPMI-ja Gracijano Kešac, načelnik Općine Cerovlje Elvis Šterpin te zamjenica istarske županice Jessica Acquavita.
Sveti Vid i iredentistička trobojnica: Istina o riječkim simbolima
Zaboravljeni riječki milijunaš: hrvatska dominacija u riječkoj ekonomskoj eliti do 1918. godine
Trsatska tribina Susreti s Biblijom Hrvatskoga biblijskoga društva
