U govoru o stanju Europske unije šefica Komisije Ursula von der Leyen ponovno je spomenula ideju formiranja takozvanog Europskog vijeća za sigurnost koje bi činili čelnici država Europske unije te Kanade, Norveške, Ukrajine i Ujedinjenog Kraljevstva. Spomenula je da bi se mogli pridružiti i drugi. No to ne znači i Sjedinjene Američke Države. Jer onda bi to bio NATO mimo NATO-a.
Čemu osnivanje još jednog saveza, paralelnog s NATO-om? Pa zbog toga što više nitko nije siguran hoće li Trump braniti članice ili će ih prepustiti ruskoj agresiji. Koja se čini sve izglednijom.
Dron kod Jahodina i vlak Borisa Johnsona
U nedjelju 13. rujna ruski kamikaze-dron na mlazni pogon, najvjerojatnije Geran 4, pogodio je vlak u mjestu Jahodinu, otprilike dva kilometra od granice Ukrajine s Poljskom.
Ne bi to bila važna vijest da nekih 30 minuta prije kroz istu postaju nije prošao vlak u kojem su se nalazili bivši britanski premijer Boris Johnson i hrpa savjetnika za sigurnost pri europskim vladama.
Pola sata je puno i malo vremena pa se nikada neće saznati jesu li Rusi pokušali pogoditi kompoziciju s važnim dužnosnicima ili je to bilo tek upozorenje da više neće samo tako dozvoljavati prošetavanja Europljana.
Tuskov izvještaj CIA-e
Dan poslije poljski premijer Donald Tusk otkrio je novinarima kako je dobio sada više ne odveć tajan izvještaj CIA-e o ruskim pripremama za napade na Europu.
Prema Tusku, CIA očekuje da bi napadi na granične prijelaze mogli postati dio šire ruske strategije udara na ukrajinske trgovačke i prometne pravce, čime Moskva pokušava dodatno gospodarski oslabiti Kijev.
Tusk naravno nije prepričao cijeli izvještaj, već je samo dodao: „Moramo predvidjeti različite scenarije. I Poljska i cijela Europa moraju biti spremne na različite mogućnosti, ne samo kada je riječ o rusko-ukrajinskom bojištu, nego i duž cijelog istočnog krila Europske unije.”
Tusk, kao ni ostali europski vlastodršci, nikada neće reći sve što im dolazi u razmjeni obavještajnih informacija s Washingtonom. A kad nešto otkriju, učine to nakon što isto postane vidljivo iz događanja na terenu.
Sikorski „iskočio iz tračnica”
Mnogo konkretniji od šefa bio je ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski, osoba koja po dužnosti čita sve što i premijer Tusk.
Sikorski je popustio pod pritiskom i „iskočio iz tračnica” pa je 12. rujna na konferenciji Yalta European Strategy u Kijevu izjavio: „Kada bi nas Rusija napala i kada bismo skinuli rukavice, mislim da bismo Rusiju prilično brzo porazili.
Imamo golemu nadmoć nad Rusijom u zračnim snagama. Generale, ispravite me ako griješim, ali riječ je o otprilike 2500 zrakoplova.”
Borbeni Sikorski pridodao je: „Čak i bez SAD-a ta je nadmoć i dalje golema, a nisam nedavno provjeravao koliko imamo F-35, projektila JASSM i ostalih sposobnosti za udare duboko u neprijateljski teritorij.”
Husarzi koji još ne lete u boj
Kako smo spomenuli, Sikorski je ministar vanjskih poslova, a ne obrane. Pa čovjek ne razumije neke stvari. Za početak, istina je da je Poljska kupila najmodernije višenamjenske borbene avione F-35A Lightning II, ili, kako su ih Poljaci preimenovali, Husarz. I to čak 32 komada. Te da namjeravaju naručiti još 32, jer Poljaci, za razliku od nekih, kupuju najbolje, a ne stare kante.
Poljsko ratno zrakoplovstvo do sada je dobilo osam (8) Husarza. I niti jedan nije borbeno sposoban jer još uvijek traje obuka pilota i školovanje zemaljskog osoblja. A to znači da ih poljsko ratno zrakoplovstvo ne bi moglo iskoristiti u ratu. Ili na vrlo, vrlo ograničen način. Tako da se Sikorski zeznuo već u startu.
Brojke na papiru i stvarnost
Kao i s tvrdnjom da europske države imaju golemu prednost u broju borbenih zrakoplova. Ne sumnjamo da je netko za Sikorskog ispravno prebrojao sve europske borbene zrakoplove. Problemčić je što su to podaci na papiru. Stvarnost je puno, puno drukčija.
Recimo da ruske snage nagrnu na baltičke države Estoniju, Latviju i Litvu. Sve su članice NATO saveza pa bi ih svi morali braniti. No hoće li tako i biti? Sikorski je sam doveo u sumnju da bi Sjedinjene Države bile voljne sudjelovati u obrani. Postoji li još država NATO-a koje bi postupile isto?
Tko bi apstinirao: Turska, Grčka, Bugarska
Nažalost, postoji. Nesudjelovanje SAD-a iskoristila bi Ankara, jer predsjednik Recep Tayyip Erdoğan zasigurno ne bi išao u rat protiv Rusije. Ima Erdoğan druge prioritete. Prije svega širenje moći po Bliskom istoku i suprotstavljanje Izraelu.
Doduše, obrambeni pakt koji su 8. kolovoza potpisale Turska, Pakistan i Saudijska Arabija raspao se nakon nešto više od mjesec dana, nakon što je teroristička skupina Ansar Allah (Huti) napala Saudijsku Arabiju. Pa se Rijad na kraju morao obratiti Jeruzalemu za pomoć. Problem je u tome što od spomenutih 2500 zrakoplova velik dio upravo otpada na turske.
Ako bi Turska apstinirala, onda bi i Grčka. Jer bi za njih bilo vrlo, vrlo opasno gubiti ljudstvo i tehniku na dalekom Baltiku dok bi turska vojska ostala nedirnuta.
Pod vodstvom proruskog premijera Rumena Radeva ni Bugarska se ne bi uključila. Možda tek simbolično, slanjem satnije ili najviše bojne. Koja bi do bojišta putovala tjednima, ako ne mjesecima. Vjerojatno okolo naokolo, preko Sredozemlja i kroz La Manche. Uostalom, ni bugarski F-16 nisu operativni, a stari MiG-ovi 29 jedva lete. Sve u svemu, s Balkana baltičkim državama neće biti odveć pomoći.
Sasvim je sigurno da bi Hrvatska, barem što se tiče premijera Plenkovića, vrlo rado pomogla (predsjednik/vrhovnik Milanović baš i ne bi). Ali nema čime jer naši Rafali još uvijek nisu borbeno sposobni. Uostalom, ne bi imali ni čime jer su i nenaoružani.
Njemačka, Francuska i Britanija: iscrpljene flote
Ništa bolja slika nije ni u ostatku Europe. Njemački jurišni avioni Tornado toliko su stari da su još uvijek operativni samo teoretski. Veliko je pitanje koliko je od 141 višenamjenskog borbenog aviona Typhoon sposobno za borbeno djelovanje. Tek za primjer, oklopna brigada Panzerbrigade 45 „Litva” popunjena je s tek 50 % jer se njemački vojnici, dočasnici i časnici odbijaju preseliti u Litvu.
Vjerovali ili ne, ali francusko ratno zrakoplovstvo ima samo 112 Rafala. Velika većina je izvedenica F3-R, kao i naši. Nekada moćno britansko ratno zrakoplovstvo (imali su strateške bombardere) spalo je na 107 zastarjelih Typhoona. Doduše, britanska ratna mornarica ima 47 vrlo suvremenih F-35B koji su u operativnoj uporabi.
Lekcija iz Ukrajine: presudna je protuzračna obrana
Ništa bolja slika nije ni u ostatku Europe. No to uopće nije važno. Kao ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski ne zna, a očigledno niti treba znati, da su upravo ukrajinska iskustva pokazala značajno smanjenje važnosti borbenih zrakoplova na bojištu.
U obrani zračnog prostora više od 90 % ciljeva uništavaju sustavi protuzračne obrane, uglavnom raketni. Doduše, ukrajinsko ratno zrakoplovstvo sudjeluje u uništavanju ruskih ciljeva na bojištu, ali samo zato jer nema dovoljno raketnih sustava zemlja-zemlja. Pa mora riskirati pilote i avione.
Četiri izgubljene godine
Europski vlastodršci uludo su potrošili četiri godine u ispraznom lamentiranju, pritom ne učinivši gotovo ništa. Mora se istaknuti da je Poljska napravila najviše. Njemačka se pobrinula za vlastitu obranu kupnjom proturaketnog sustava Arrow 3 od Izraela. Ostali nisu ni toliko.
Više od istog autora:
