Masovnomigrantska kriza, ovih dana ponovno uprizorena na nepostojećoj španjolskoj granici, izdajnička je, destruktivna i, na koncu, ubilačka politika amoralne i vrijednosno prazne eurokracije. Dublje uzroke za nju pritom treba tražiti u prevladavajućem tehnokratskom globalizmu, koji među ostalim obilježava jedna nova, postideološka antropologija.
Modernistički zeitgeist, naime, čovjeka sagledava kao biće koje valja lišiti svih datosti i uvjetovanosti kako bi svatko, u svojoj apsolutnoj prividnoj “slobodi”, mogao sam sebe (re)kreirati. Inkarnacija je to najstarije priče u kojoj čovjek na sebe preuzima teogonijsku ulogu; ulogu samokreiranja, ali i podčinjavanja stvarnosti vlastitoj volji.
Masovnomigrantski eksperiment, kao jedan od najluđih društveno-političkih poteza u povijesti, proizlazi iz tih dubljih filozofskih tektonskih promjena utoliko što je preduvjet pristanka na masovne ilegalne priljeve slijepa vjera u to da kultura određenog prostora, običaji, nacija i jezik nisu mnogo više od barijera ljudske pseudoslobode koje valja razbiti.
Kao i uvijek, takvi luđački kolektivni eksperimenti dijelom funkcioniraju i kao samoostvarujuće proročanstvo. Stoga masovne migracije nisu samo posljedica luciferijanske filozofije, nego i sredstvo njezina praktičnog uprizorenja. Mnogo je, naime, lakše prodavati priču o čovjeku kao praznoj, samoizgrađujućoj ploči u kaotičnom melting pot društvu nego u homogenoj zajednici koja svoje zajedništvo živi tisućljećima.
Destabilizacija kulturološki homogenih zajednica
Takvom kaotičnom melting potu ujedno je mnogo lakše nametnuti laboratorijsku tehnokraciju, utemeljenu na minucioznoj mreži raznoraznih regulativa i masovnom nadzoru, nego zajednici koja bi na sve to legitimno mogla upitati: “Što će nam vaši izumi? Mi znamo tko smo i dobro nam je bez vas.”
Cilj masovnomigrantskog eksperimenta destabilizacija je ukorijenjenih, kulturološki homogenih zajednica, ali i samoga pojedinca kojemu se sugerira da više nije građanin jedne države, nacije i kontinenta, nego rusoovski “građanin svijeta”: čovjek bez identiteta, bez korijena, bez poveznica sa svojom okolinom i poviješću te bez koherentnih vrijednosnih sidara. Novo posthumano biće, kao san tehnokratskog doba današnjice.
Originalan tekst dostupan je na poveznici Masovnomigrantski eksperiment
Više od istog autora:
Gordan Grlić Radman kao produkt Lenjinove umotvorine
