Oglašavanje kladionica i kockarnica na televizijskim programima u Hrvatskoj već je dulje vrijeme tema rasprava. Aktualni Zakon o igrama na sreću, izmijenjen 2024. godine, uveo je neka ograničenja, ali je ostavio prostor za oglašavanje koje mnogi smatraju problematičnim.
Prema zakonu, oglašavanje igara na sreću zabranjeno je na televiziji i radiju od 6 do 23 sata. No, postoji iznimka — oglasima je dopušteno pojavljivanje 15 minuta prije, tijekom i 15 minuta nakon sportskih prijenosa. Ova rupa u zakonu omogućuje kladionicama da se i dalje promoviraju u udarnim terminima kada su sportski prijenosi najgledaniji.
Mediji i stručnjaci upozoravaju da je ovaj sustav daleko od savršenog. Unatoč vremenskim ograničenjima, oglasi kladionica i dalje su prisutni u vrijeme kada ih mogu vidjeti ranjive skupine, poput mladih. Kritičari smatraju da bi regulativa trebala biti stroža, posebice u kontekstu porasta ovisnosti o kockanju u zemlji.
Ostaje i pitanje sponzorstava. Iako su izravni oglasi pod određenim ograničenjima, kladionice mogu sponzorirati sportske klubove i natjecanja. To znači da se njihova imena i logotipi i dalje pojavljuju u javnom prostoru, često povezani s najpopularnijim sportovima.
Popularnost sporta raste iz godine u godinu, što znači da i mlađe osobe, ispod 18 godina gledaju takve reklame kada gledaju primjerice HNL, koje je usput glavni sponzor sportska kladionica. Zabrinjavajuće je koliko mladih padne na to, potom odlaze u kladionice, pa jedan listić, pa još jedan sljedeći tjedan i što se desi? Stvori se ovisnost.
Zabrinjavajuće je da kockanje sve više pogađa mlađe od 18 godina, unatoč zakonskim zabranama. Istraživanja pokazuju da je preko 70% srednjoškolaca barem jednom sudjelovalo u nekoj igri na sreću, a sportsko klađenje prednjači kao najpopularniji oblik. Poseban problem predstavlja rast online kockanja, gdje svaki deseti srednjoškolac sudjeluje u takvim igrama, što ukazuje na lakoću pristupa i nedostatak adekvatnog nadzora.
Stručnjaci upozoravaju da je oko 10% srednjoškolaca već razvilo ozbiljne probleme s kockanjem, što zahtijeva hitnu intervenciju. Unatoč postojećim zakonskim mjerama, poput zabrane blizine priređivača igara na sreću u blizini škola i drugih odgojno-obrazovnih ustanova, čini se da zakonska regulativa nije dovoljno snažna da spriječi ovakve trendove.
Dok se javna rasprava o ovoj temi nastavlja, jasno je da postoji sukob interesa — s jedne strane stoji potreba za reguliranjem ovisnosti o kockanju, a s druge strane gospodarski interes medija i priređivača igara na sreću
