O 30. rođendanu za nebo
Smrt Kristova vjernika na ovoj zemlji jest njegovo rođenje za nebo. Takvo je značenje u kršćanskoj predaji poprimio latinski izraz dies natalis, dan rođenja (za nebo). Rajmund Kupareo, rodom iz Vrboske, vratio je dušu svomu Stvoritelju prije trideset godina, na Tijelovo u četvrtak 6. lipnja 1996. u 20 sati i 12 minuta.
U svojoj samostanskoj sobi na Koloniji u Zagrebu izdahnuo je nečujno, od zatajenja srca. Voda mu je ispunila pluća kojima je cijeloga života udisao ljubav i ljepotu i izdisao divljenje Njegovoj Ljubavi, Vječnoj Ljepoti. I prelila mu srce. Fratri koji su se skupili oko njegove postelje otpratili su ga u Onostranost moljenjem Zdravo Kraljice.
Četiri dana kasnije, 10. lipnja 1996. tijelo mu je leglo čekati uskrsnuće na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Po uzoru na svoga Učitelja, hodio je zemljom čineći dobro: 81 godinu kao čovjek i kršćanin, 65 kao redovnik – dominikanac i 58 kao svećenik. Ostavio je svijetao trag umnika i hrabritelja u protivštinama.
Bio je svećenik trajnih vrijednosti i katoličke širine; časoslov je, dok ga je mogao držati u rukama, molio na latinskom.
Osobito je bio odan Gospi, kojoj je posvetio neke od najljepših pjesama i molitava.
Pjesnik
Hrvatsku književnost, osobito onu kršćanskoga nadahnuća, trajno obilježava njegov tvorbeni veleum učena pjesnika, čiji su plodovi pjesme blagoslovnice, božićnice, budnice, čekalice, isusovke, korizmenice, marijanke, molbenice, pejsažnice, prisjetnice, prisnice, psaltir i uskrsnice.
Njegova otvorena pisma baki iz izgnanstva nose naslov Zapečaćeni izvori sreće.
Svjedok povijesti
Kako se družio s blaženim Alojzijem Stepincem, zašto je morao napustiti Domovinu 1946. i kuda je lutao od Češke, Nizozemske, Francuske i Španjolske do Čilea 1951., opisao je u uspomenama jednoga iseljenika „Patka priča“.
Ljubav prema Domovini bila je trajna nit koja se provlačila kroz njegova djela, a njezinu je slobodu brojnim stihovima upravo proročki najavljivao i ustrajno iščekivao, te na kraju i doživio.
Iako se, što od nevolje, što od volje, nagledao bijela svijeta (Argentina, Austrija, Belgija, Brazil, Češka, Čile, Engleska, Francuska, Italija, Mađarska, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Sjedinjene Američke Države, Slovačka, Srbija, Sveta Zemlja, Španjolska, Švicarska, Turska, Urugvaj), Hrvatska mu je bila u srcu, dom po izboru.
Pripovjedač
Životnu mudrost i crtice iz iseljeništva zapisao je u pripovijestima: Božićna idila, Abigaíl, Alah je tako htio, Balada iz Magallanesa, Bretonac, Brzonoga, Crna lađa, Čežnja za zavičajem, Dijana, Dnevnik, Efendija, Ekleziolog, I svetci znaju biti lukavi, Kobne rešetke, Konac ljubavne priče, Kopajući vlastiti grob, Krivi Mikula, Lutka male Monike, Ljubav je ipak jača, Mladenci na Tiberijadskom jezeru, Morska vila, Plamen, Poljubac moru, Poziv, Pripovijest o pripovijestima, Smrt na amerikanski način, Svećenici nomadi, Tajanstveni kovčeg, U potrazi za sinom, Unosna šala, Usamljenost, Vozač, Zagonetna smrt, Zaručnik i Život je dim.
Dramaturg
Napisao je dva dječja dramoleta Magnicifat i Sliepo srdce (1944.) i tri misterija (prikazanja): Muka Kristova (1946.), Uskrsnuće (1983.) i Porođenje (1984.). Muka Kristova ocjenjuje se kao remek-djelo (María Ontiveros, Ivan Dugandžić, Matija Grgat).
Romanopisac
Objavio je romane: U „Morskoj kući“ (Zagreb, 1940., 76 str.), Baraban (Zagreb, 1943., 114 str.) i Sunovrati (Chicago, 1960., u 50 nastavaka) te novelu Jedinac (Zagreb, 1942., u osam nastavaka).
Estetičar
Kao sveučilišni profesor predavao je estetiku (mudroljublje umjetnosti) i aksiologiju (teoriju vrjednota) i objavljivao na kastilskom i hrvatskom. Većinu njegovih ogleda iz filozofije umjetnosti i književnosti tek treba digitalizirati.
Opsežan je popis njihovih naslova na hrvatskom: Bilješke o umjetnosti, umjetnicima i umijeću, Čak i grijesi…, Čemu umjetnost?, Drama ljudske ljubavi. Bertold Brecht, Dramatologija, Duhovni spjev sv. Ivana od Križa, Epifanija proze, Estetski antropologizam, Estetski užitak, Estetski vidovi koreologije, Hrvatska umjetnička proza u izbjeglištvu, I poslije nas ostaje ljubav, Ideja kršćanstva u Meštrovićevoj umjetnosti, Ironija u službi čovjeka: Premišljanja uz čitanje „Sabranih djela“ Meše Selimovića, Kardinal Stepinac u likovnom izražaju hrvatskih umjetnika, Kiparstvo, Križ, Literarne primjedbe uz Tomin pojam strasti, Neka pisma književnice Štefe Jurkić, Neka vrijednosna načela kritike umjetnosti, Neka zapažanja o odnosu umjetnosti i mistike, Neka zapažanja Tina Ujevića o ljepoti i umjetnosti, Od motrenja do promatranja, Omladina iza željeznoga zastora, Osebujnost umjetničke spoznaje, Osnovne crte Tomine teorije umjetnosti, Poezija Viktora Vide, Predstavnici religija u djelima Ive Andrića, Premišljanja o glazbenoj i ljudskoj harmoniji, Premišljanja o ljepoti i umjetnosti, Prirodna ljepota, Problem „masovnog“ umjetničkog stvaranja, Problemi filmologije, Ružno u umjetnosti, Smrt umjetnosti, Struktura drame, Stvaralačka mašta, Stvaratelji prostora, Svjetlo – bitni element slikarskoga izraza, Transfiguracija u umjetnosti, U potrazi za nadosjetnim u dramama Miroslava Krleže, Umjetnički odgoj, Umjetničko stvaranje, Umjetnost kao posebna ljudska vrijednost po sv. Tomi, Umjetnost, naročita ljudska vrijednost, Uz rođendanski jubilej Ive Andrića (1892.–1992.), Vjerski osjećaji Antuna Gustava Matoša, Vrag u djelima F. M. Dostojevskoga, Zagonetnost osjećaja krivnje u djelima Franza Kafke, Zapažanja o filmologiji i Znakonosnost stvari u poeziji.
Duhovnik
Neki od njegovih duhovnih nagovora usmjerenih na produbljivanje vjere jesu: Bakine krunice, Bogoslovlje jaslica, Božić u srcu ljeta, Drvca i badnjaci, Križ, Krvi Kristova, napoji me, Mir, Njegova zvijezda, Pjesma jaslica, Prah, U Božjim rukama, Svijeće, Uznesena, Vječnost i Vjera.
Životopisac
Ostavio je osebujne životopise nekih svetaca: Srce Božjega Sirotana, Svetački lik i Sveti pastir.
Više o njemu u Hrvatskom biografskom leksikonu, na Wikipediji i na portalu Vjera i djela.
Obilježenost Rajmunda Kuparea Vrboskom
